Deinstitucionalizacija i pružanje usluga u zajednici

Što su to institucija i insrtitucionalna skrb?

Umjesto da instituciju definiramo prema veličini, broju korisnika i sl. definirat ćemo je kroz koncept „institucionalne kulture“. Zašto? Stoga što kao društvo, institucionalnu skrb često vidimo kao jedinu mogućnost skrbi za osobe koje se teže ili uopće ne mogu brinuti o sebi. Instituciju dakle možemo definirati kao bilo koji oblik skrbi koja uključuje smještaj i u kojoj korisnici htjeli-ne htjeli moraju živjeti zajedno u organizacijama čije potrebe često dolaze ispred njihovih, izolirani od šire zajednice bez kontrole nad svojim životom i odlukama koje ih se neposredno tiču.

Postoje čimbenici koji određuju kakvoću usluge u institucionalnoj skrbi: visina razine izbora korisnika, kvaliteta podrške, razina sudjelovanja u zajednici te sustavi jamstva kakvoće usluga ali često ni smještaj u manjim institucijama ne jamči izostanak „institucionalne kulture“.

Što je deinstitucionalizacija?

U Europi više od milijun djece, osoba s invaliditetom, osoba s psihičkim poteškoćama, beskućnika i starijih osoba boravi u institucijama. Ove ustanove su rezidencijalni prostori za skrb, izolirani od zajednice, u kojima ljudi nemaju dovoljnu kontrolu nad svojim životima i odlukama koje ih se tiču, a zahtjevi same organizacije često imaju prednost nad pojedinačnim potrebama korisnika.

Deinstitucionalizacija ne znači ukidanje samih institucija ali podrazumjeva transformaciju modela skrbi iz institucijske usluge u tzv. usluge u zajednici. Usluge u zajednici definirane su kao “spektar usluga koje ljudima omogućuju život u zajednici, a ako se radi o djeci, odrastanje u obiteljskom okruženju, a ne u instituciji”. To su zapravo usluge na koje se oslanja opća populacija kao što su stanovanje, zdravstvena zaštita, obrazovanje, zapošljavanje, kultura i slobodno vrijeme te specijalizirane usluge poput osobnih asistenata za osobe s invaliditetom, privremene skrbi i slično, ali prilagođene na način da su dostupne svima.

Dostupnost različitog spektra usluga izvan ili unutar institucije je ono što će osobama omogućiti neovisan život. No „neovisan život“ u ovom smislu ne podrazumjeva „biti samodostatan“; neovisni smo kada možemo donositi vlastite izbore o tome gdje i s kim ćemo živjeti i kako ćemo organizirati naš svakodnevni život. Prema tome, da bismo mogli biti neovisni, moramo na raspolaganju imati izbore koje većina ljudi unutar institucionalne skrbi nema. Neovisan život znači:

Tko su “skupine korisnika”

Postoje 4 osnovne skupine korisnika usluga u zajednici a između pojedinih skupina ne mora uvijek postojati jasna granica:

Koje su prednosti prelaska s institucionalne skrbi na usluge podrške u zajednici?

Ulaganje u usluge u zajednici dugoročno je isplativije no ulaganje u institucionalnu skrb. To je stoga što ulaganja u institucionalnu skrb uglavnom nisu usmjerena na podršku za neovisan život u zajednici već odlaze na potrebe same organizacije institucionalne skrbi. To znači da ulaganja ne osposobljavaju ili poboljšavaju živote korisnika direktno, u smislu da im omogućavaju adekvatnu razinu sudjelovanja u donošenju odluka o kojima ovisi kvaliteta njihovog života. Bolja kvaliteta života i zdravlja te sama mogućnost doprinosa društvu preobrazbom institucijskih modela skrbi znači ujedno i bolje korištenje novca poreznih obveznika.

Primjerice, kada se radi o djeci, poboljšanje usluga kao što su rana intervencija, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, reintegracija i alternativna skrb mogu sprječiti rano napuštanje školovanja, nezaposlenost, ovisnost, kriminalitet, antisocijalno ponašanje i beskučništvo, što za financiranje iz javnih izvora naposljetku predstavlja manji teret ulaganja jer pridonosi ublažavanju ili iskorjenjivanju takvih problema. I iako na razini države još nije prihvaćeno mišljenje da je institucionalna skrb dugoročno skuplja, u pojedinim državama stope izdataka za institucionalnu skrb rastu. Osim toga,  mnoge države u rezidencijalne ustanove ulažu kako bi ih modernizirale, proširile, obnovile ili izgradile što znači da ne ulažu u smjeru deinstitucionalizacije.

Transformacija modela institucionalne skrbi ka modelu podrške za život u zajednici uključuje sljedeće korake na razini javnih i lokalnih vlasti ali uz sudjelovanje njegovatelja, skrbnika i samih korisnika:

Primjeri usluga u zajednici:

1.           Prva socijalna usluga

2.           Usluga sveobuhvatne procjene i planiranja

3.           Savjetovanje

4.           Stručna procjena

5.           Psihosocijalno savjetovanje

6.           Socijalno mentorstvo

7.           Obiteljska medijacija

8.           Psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja

9.           Psihosocijalna podrška

10.         Rana razvojna podrška

11.         Pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja

12.         Pomoć u kući

13.         Boravak

14.         Skloništa i prihvatilišta

Stambene zajednice:

Za starije osobe, smještajni sustavi poput stambenih zajednica ponekad se smatraju poželjnom opcijom. Osobe žive u vlastitom stanu s vlastitim stvarima, koristeći zajedničke usluge (npr. restoran i druge objekte) te uživaju u društvu osoba koje su u sličnoj životnoj situaciji. Međutim, potrebno je omogućiti određeni broj alternativnih opcija u zajednici kako bi se osiguralo postojanje stvarnog odabira mjesta i načina života. Također se mora napomenuti da ‘izbor’ starije osobe da se preseli u objekt za grupni smještaj i da se distancira od ostatka društva lako može biti pod utjecajem stava društva prema starijim osoba kao prema ‘teretu’. Zaključno, stambene zajednice mogu se razviti kao dio strategije deinstitucionalizacije, ali to se mora odnositi na vrlo mali broj korisnika za koje se procjenjuje da to predstavlja pozitivan izbor skrbi/potpore. Ne smije ih se smatrati “unaprijed zadanim rješenjem koje podrazumijeva načela prava života u zajednici”.245 Treba uložiti veće napore u uklanjanje prepreka u okolini, omogućavanje pristupačnog smještaja, razvoj sustava života uz potporu i alternativnih opcija obiteljske skrbi za djecu.

Jedan od natječaja kojem je cilj izgradnja i opremanje centara za starije osobe koji će uključivati kako institucijske tako i izvaninstitucijske usluge možete pronaći na sljedećem linku:

https://fondovieu.gov.hr/pozivi/54