EUROPSKI ZELENI PLAN

i kako ga slijediti u osmišljavanju i provedbi projekta

Europski zeleni plan je strategija kojom se želi postići klimatski neutralno i kružno gospodarstvo u kojem se do 2050. godine očekuje nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova i u kojem sam gospodarski rast neće biti povezan s korištenjem resursa.

Strategija u prvom redu predstavlja okvir kojim se potiču ulaganja u održivost te su Europski parlament i Vijeće izradili taksonomiju za klasifikaciju okolišno održivih djelatnosti koja će s ciljem zaustavljanja klimatskih promjena, smanjenja zagađenja okoliša te očuvanja i obnove biološke raznolikosti odražavati mjere Strategije.

Europski zeleni plan kao strategija razvoja provodit će novu klimatsku, energetsku, prometnu, industrijsku i socijalnu politiku koja uključuje i građevinarstvo, kružno gospodarstvo, poljoprivredu i turizam, te istraživanja i inovacije. Djelovanja u svakom od ovih područja morat će se prilagoditi mjerama europskog zelenog plana što znači da će i poduzetnici svoje aktivnosti morati uskladiti s Taksonomijom i to ne samo kako bi se mogli prijaviti na projekte EU, već i kako bi mogli poslovati u EU.

Taksonomija predviđa šest ciljeva održivosti:

Sve investicije EU morat će direktno doprinijeti najmanje jednom od prethodno navedenih ciljeva pa će u tom smislu morati odgovarati i sljedećim kriterijima tako što će:

Međutim, primjena mjera europskog zelenog plana odvijat će se postepeno, pa će neke aktivnosti koje nisu u cijelosti u skladu sa Strategijom i dalje biti dopuštene. Iz tog razloga, osim aktivnosti koje bitno doprinose jednom ili više prethodno navedenih okolišnih kriterija, taksonomija uključuje i takozvane omogućavajuće i tranzicijske gospodarske aktivnosti.

Omogućavajuće gospodarske aktivnosti su one kojima se omogućava provođenje gospodarski održivih aktivnosti iako se one same po sebi ne mogu definirati kao održive, dok su tranzicijske aktivnosti one za koje još ne postoji zelenija alternativa. Primjerice, u tranzicijske aktivnosti spadaju renovacija zgrada, međugradski prijevoz i proizvodnja cementa za koje se očekuje postepeni prelazak ka nultim emisijama, a u omogućavajuće spadaju proizvodnja turbina za vjetroelektrane, proizvodnja kućanskih aparata najvećeg standara (A+++) te instalacija efikasnijih bojlera u zgradama.

No donesena uredba o taksonomiji okolišno prihvatljivih djelovanja nije zamišljena samo kao skup okvirnih smjernica za poduzeća. Poduzeća će svoje aktivnosti morati uskladiti i prilagoditi mjerama predviđenim taksonomijom pa će ona služiti kao zakonodavni okvir poslovanja usmjerenog tranziciji ka zelenom gospodarstvu. Ako pripremate projekt, to znači da neće biti dovoljno nominalno opisati kako će on eventualno pozitivno djelovati na okoliš. Morat ćete dokazati da će zamišljeni projekt zasigurno doprinijeti okolišnim ciljevima. Kako?

Jedan od uvjeta prijave je da projekt doprinosi minimalno jednom navedenom cilju te da je usklađen s načelom nenanošenja bitne štete (DNSH). Kako bi smo znali odgovara li projektna zamisao smjernicama Taksonomije, odnosno, kako bismo znali je li prihvatljiv za finaciranje, prilikom osmišljavanja projekta treba izvršiti procjenu u smislu spomenutog načela. Također, potrebno je podrobnije analizirati sve faze projekta i one elemente projekta koji potencijalno nanose veću štetu okolišu. Analizom se potom utvrđuje je li projekt prihvatljiv i može li se osigurati smanjenje eventualne štete za okoliš.

Drugim riječima, svaki natječaj, bez obzira na to radi li se o projektima koji nisu direktno usmjereni na okoliš ili ne, morat će biti u skladu s taksonomijom Europskog zelenog plana.